Verujem da će svetski vladari u narednim generacijama otkriti da su uslovljavanje dece i narko-hipnoza efikasnije sredstvo kontrole od pendreka zatvora, a da se žudnja za moći može sasvim zadovoljiti i navođenjem ljudi da zavole svoje ropstvo isto toliko koliko i šibanjem i prisiljavanjem na poslušnost.
Članci
Knjiga Kritika bosanskog uma Tarika Haverića vrijedno je štivo koje će nesumnjivo da suoči čitatelja sa činjenicom da uzroci problema leže u vlastitim redovima, među onom nacionalističkom oligarhijom, kvazinaučnom akademskom elitom i publicističkim javašlukom koji zarad vlastitih interesa prekraja historiju i argumentaciju na dnevnoj bazi
Dete moje, nastojim ti objasniti da biti muškarcem ne znači imati rep spreda: znači biti ličnost.
Branko Miljković (1934.–1961.) nije morao umrijeti da bi postao priznat i slavan; već je to bio za svog kratkog života. Iz pjesničke generacije šezdesetih, Miljković je odmah nazvan “princem poezije” i odmah svrstan u red velikih pjesnika.
Kad prestanemo piti, umiremo od žeđi, kad prestanemo jesti, umiremo od gladi, govorio je, na takve mudrosti svode se svi aforizmi, osim ako im autor nije Novalis, ali i Novalis je izrekao mnoge besmislice, govorio je, pomislio sam.
Teško je biti pod vlašću gorega od sebe.“
“Ko nanosi nepravdu, nesrećniji je od onoga koji je trpi.”
-Demokrit-
Ne trebaju nam drugi svetovi, trebaju nam ogledala.
Više ne mogu
živeti tako: na rubu
gdje umiru sene, a to je ništavilo.
Sav mogući nitkovluk što postoji u našem današnjem društvu oslikan je u Mrtvim dušama oštrije nego u ogledalu i mi iz te knjige možemo saznati sve principe na kojima se zasniva današnje bosanskohercegovačko društvo
Da li i vi imate utisak da određena književna dela, i to upravo ona koja imaju moć da menjaju sve(s)t, sistematski dobijaju status nečitljivih veličina o kojima se govori visokoparnim tonom, kao o božanskim tvorevinama, dok se njihovo čitanje nikako ne podstiče? Ne govorim o zabranjenim i anatemisanim knjigama, naprotiv. Znamo da nijedna crkva ne želi da vernici slobodno čitaju i samostalno tumače svete knjige, kao što nijedna totalitarna vlast ne želi da pojedinci tumače istoriju po sopstvenom nahođenju, oslobođeni doktrinarnih predrasuda.
Mujezin je sa džamije javljao jaciju. I dok se mekan glas njegove melodije razlijegao mahalom i treperio nad pocrnjelim krovovima i praznim sokacima, tražio je Rafo da mu otvore prozorčič.
S obzirom na hiljade stranica trinaestodelnog autobiografskog romana, "U traganju za izgubljenim vremenom" Marsela Prusta, ne bi trebalo da bude nedoumica o tome gde je to vreme otišlo. Alen de Boton je pokušao da dokuči to vreme i samo delo u devet lakih komada koji bi čitaocu trebali da pokažu "Kako Prust može promeniti tvoj život."
Evo kako mi to razumijemo: nikome ne prinosi žrtve
do sebi i Boga ne prizivaj. (Zar je on ikada
htio dio tvog plijena? Zar je ikada
bio pristalica tvojih nadanja?)