Ko danas hoće da živi i da uživa u tome, ne smije da bude kao što smo ti i ja. Ko umjesto ciguljanja traži muziku, umjesto razonode radost, umjesto novca dušu, ko umjesto spekulisanja traži istinski rad, i umjesto igre istinsku strast, tome ovaj ljepuškasti svijet ne moze biti domovina.

Drugo Ja imalo je nečeg pesničkog u pogledu, zaljubljivalo se u glumice, obazrivo lagalo i zanosilo se predvečerjima. Mladića je Drugo Ja prilično zabrinjavalo, a i pred drugovima mu je bilo nezgodno.

Najvažnije bi bilo, naravno, moralno obrazovanje ribica. Učile bi da je Najveća i Najlepša stvar za ribicu da se žrtvuje radosno i da mora verovati u ajkule, posebno kada joj obećavaju svetlu budućnost.

Netko, tko je mudriji od takve filozofirajuće kapljice, mogao bi joj odgovoriti: - Tečeš, jer si kapljica! A ako nećeš da budeš to što jesi, naime kapljica, onda si na najboljem putu da se izvjetriš, bez obzira na to da li si protjecala svjesno ili nesvjesno, razumno ili predmetno kao prava kapljica.

Jedne večeri Henri je otišao u svoje lakrdijašenje.

Žena mora svoje prijatelje i ljubavnike mudro birati, jer i oni mogu postati slični zloj maćehi i njezinim pokvarenim kćerima.

Sredovječni intelektualac, koji je nakon 52 godine života odlučio da prvi put kaže ono što doista misli i što je istina (“uglednom građanskom licu“ Domaćinskom, koji se hvalio ubojstvom četiriju zelenokaderaša koncem rata, usudio se da prigovori kako nije moralno zdravo hvaliti se ubojstvom četiriju osoba) i zbog toga završio u zatvoru zbog klevete, odbačen od društva, napušten čak i od žene i djece i proglašen ludim, sa svojim zatvorskim drugom razgovara na temu “pogleda na svijet“.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas; Ne znam mesto na kom živi ili počiva; Ne znam zašto nju i san i java pokriva; Mozda spava, i grob tužno neguje joj stas.

Usamljen čovek je jedini čovek oslobođen. I samoća je jedino mesto gde se ne strahuje.

Plutarhovo pismo koje slijedi napisano je za vrijeme jednog od njegovih putovanja kad mu je stigla vijest da je umrla njegova trogodišnja kći jedinica. Daleko od doma, on ženi piše pismo utjehe. U njemu možemo prepoznati dva Plutarha. Jedan je Plutarh filozof koji se razborito postavlja pred fenomenom smrti, a drugi je Plutarh roditelj koji ne uspijeva prikriti bol zbog gubitka kćeri ljubimice.

Šerlok Holms je ime koje praktično zna svaki čovek na planeti Zemlji, a dobar deo njih je ubeđen da je stvarno i postojao. Detektiv stvoren u bujnoj mašti škotskog autora i lekara ser Artura Konana Dojla, rođen 1887. u priči "Studija u grimizu".

Ja pokušavam u svojim knjigama autobiografskog žanra da postavljam pitanja o smislu života, odakle sam? ko sam? kuda idem?, uzimajući najčešće samog Pripovedača kao specimen ljudske vrste (jer tu je sasvim nevažno koji je čovek u pitanju, pred osnovnim pitanjima svi smo isti)