Članci
Htio bih da mogu za trenutak da stavim taj teret na nečija ramena, ispravim vrat i pogledam to što sam nosio. Potreban mi je saučesnik za nova otkrića.
Eto, prošao si pored malog djeteta, prošao si ljut, sa ružnom riječju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primjetio dijete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao, možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu.
Na početku svih staza i puteva, u osnovi same misli o njima, stoji oštro i neizbrisivo urezana staza kojom sam prvi put slobodno prohodao
Jer ko može reći da druga kakva misao neće doći do svesti o sebi i da taj grob u kome ćemo mi počivati neće biti kolevka jedne nove duše? Kakve duše, ja ne znam.
Nalazimo se u pravoj internet poplavi informacija koje su nam dostupne na dodir prsta. Sa druge strane to vas može ometati u poslu, odvlačiti vas od porodice, umarati ali vas i činiti razdražljivim izavisnim od novih informacija. Evo kako knjige pomažu.
Bosanski franjevac Drago Bojić predstavio je svoju knjigu "Zlato i tamjan" u Knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu. Čovjek je to, kako ga je na predstavljanju oslovio novinar Ladislav Tomičić, koji je preozbiljno shvatio Bibliju. A što je o njemu govorio Viktor Ivančić, pročitajte u tekstu koji slijedi.
Ono što nam je upropastilo kulturu, to je naše zapadnjačko shvatanje umetnosti i koristi koju iz nje možemo da izvučemo. Umetnost i kultura ne mogu se složiti, suprotno opšte rasprostranjenom mišljenju!
Istinska kultura deluje svojom egzaltacijom i svojom snagom, a evropski ideal umetnosti nastoji da dovede duh u položaj koji ga odvaja od te snage i daje mu samo ulogu posmatrača.
Од 1982. године под слоганом „Учите, не спаљујте!“ (Learn, not burn!) у САД обележава се Недеља забрањених књига (Banned Books Week), која је ове године трајала од 24. септембра до 1. октобра. А све зарад ширења свести о слободи читања.
„Gde god da sedim – na brodskoj palubi ili u otvorenom kafeu u Parizu
ili u Bangkoku,sedeću pod istim staklenim zvonom,kuvajuću se u
vlastitom ukiseljenom vazduhu.“
Tražim po sebi, unutra,
kosti, netaknute violine,
usne koje sanjaju usne,
ruke koje sanjaju ptice...
To su deca sunca koja se titranjem i odrazom sunca u očima na lak, prijatan i mio način, sve igrajući se, promiču kroz život, a ceo svet se vrti oko njih, ceo svet im se divi, hvali ih, zavidi im i voli ih, jer je i sama zavist nesposobna da ih mrzi.