Prema istraživanjima nevladinih organizacija na godišnjem nivou u BiH se baci oko 140 hiljada tona hrane, jer je velikim kompanijama isplativije da tu hranu unište nego da doniraju. Sa druge strane potrebe za javnim kuhinjama su sve veće, a i one postojeće suočavaju se sa stalnom borbom u obezbeđivanju redovnih obroka.
U BIH svakodnevno raste potreba za otvaranjem javnih kuhinja jer je nažalost sve veći broj stanovnika na ivici egzistencije, a sa druge strane prema istraživanjima Fondacije Mozaik na godišnjem nivou u toj istoj BiH baci se 400 hiljada tona hrane, od čega dvije trećine baci stanovništvo a trećinu bace kompanije.
“Kompanije da bi maksimizirale svoje poslovanje njima se više isplati da tu hranu, unište ili bace nego da je doniraju, jer su troškovi uništavanja 5 odsto, a troškovi doniranja su 17 odsto PDV-a. Od tih 140 hiljada tona hrane godišnje od kompanija na godišnjem nivou, mi bi smo dnevno mogli da napravimo 700 000 obroka, jer smo mapirajući utvrdili da je preko 60 javnih kuhinja i 17 000 korisnika javnih kuhinja u BiH koji dolaze po jedan topli obroj dnevno", kaže Aida Vežić, koordinator programa “Filantropije” – Kamapanje “Niko gladan- niko sam”.
Vežićeva ističe da je cilj programa “Filantropije” da promjeni fiskalnu politiku I da olakša humanitarna davanja u saradnji sa Upravom za indirektorno oporezivanje.
"U novom zakono u PDV-u je unešen član koji kaže da su pokloni u hranu oslobođeni od plaćanja PDV-a. Taj novi zakon o PDV-u je sada u zakonodavnoj proceduri a mi se nadamo da će se što prije odlučivati o njemu I da će biti usvoje. Tako da tu treba niz pravilnika da se donese. Šta znači pred istek roka, za koju hranu , ko je tačno posrednik u doniranju, priznavanje instirucija koje mogu da vrše distribuciju te hrane”
Sociolog Vladimir Vasić kaže da su rezultati istraživanja o uništavanju hrane u BiH poražavajući I da pokazuju da živimo u potrošačkoj eri I civilizaciji megalomanije.
“Živimo u životu paradoksa gdje kupujemo više nego što nam treba I trošimo više nego što imamo. Nemamo osjećaj za drugog čovjeka.Samim tim što gomilamo previše hrane, znači da se čak I nesvjesno možda ponašamo egoistično inismo spremni da taj svoj višak koji imamo podijelimo sa nekim drugim. Evo danas u ovom savremenom društvu puna su nam usta nekog egoizma, svima su nam puna usta nekih dobrih djela, podrške drugim ljudima, ali na djelu smo zakazali”, kaže Vasić.
I dok se ogromne količine hrane bacaju javne kuhinje ulažu nadljuske napore da obezbjede obroke, a koliko je to teško znaju I predstavnici Humanitarnog udruženja građana “Oplemeni srce” iz Istočnog Sarajeva, koji zbog nedostatka javne kuhinje u ovom gradu nastoje da obezbjede hranu za 60 socijalno ugroženih porodica.
Igor Lukić, predsjednik Humanitarnog udruženja građana “Oplemeni srce”, navodi da su prošle godine 9 mjeseci dostavljali obroke, jednostavno ta tri mjeseca nismo našli finanasijska sredstva kako bi smo zaokružili tu godinu.
"Ove godine smo do marta dostavljali obroke I jednostavno nismo imali više novca. Sada novac koji skupljamo i koji se nalazi na našem računu, nekih 13-14 hiljada iskoristićemo u zimskim mjesecima kada je ljudima dosta teže da se snađu za obroke. Ovom prilikom bi apelovao na sve privredne subjekte koji se bave trgovinskom, uslužnom I ugostiteljskom djelatnošću da hranu ni u kom slučaju ne bacaju, da je to najgora stvar koju mogu da urade, neka pozovu nekoga od nas iz Udruženja Oplemeni srce, uvijek će se neko odazvati I doći I preuzeti tu donaciju”.
Postavlja se pitanje koliko će još hrane biti uništeno dok narod u BiH gladuje, a vlast po navici u fiokoma drži sva usvajanja dobrih riješenja koja će građane u stanju socijalne potrebe da spase od gladi, kao što je ukidanje naplate PDV-a u slučaju doniranja za kompanije.
