‘Rat ne poznaje religiju’: Najstarija crkva u Gazi pruža utočište muslimanima i hrišćanima

Kada je izraelski zračni napad uništio kuću Walaa Sobeh i veći dio njenog susjedstva, palestinska muslimanka potražila je utočište u najstarijoj crkvi u Gazi.

U pravoslavnoj crkvi svetog Porfirija nije pronašla samo utočište, već i osjećaj pripadnosti “jednoj porodici” – ujedinjenoj užasom bombi koje su eksplodirale oko njih i nadom da mogu preživjeti izraelske napade.

Stoga je telefonirala drugim rođacima u sjevernoj Gazi i zamolila ih da i oni odu do crkve. Sobeh i njezina porodica su među stotinama Palestinaca različitih vjera koji su pronašli sigurnost – barem za sada – u crkvi.

U vrijeme kada su smrtonosni Hamasov napad na Izrael 7. oktobra i izraelsko naknadno bombardiranje Gaze izazvali val islamofobije u dijelovima svijeta, Grčka pravoslavna crkva se pojavila kao simbol dubljeg identiteta Palestinaca.

“Ovdje živimo dan, nismo sigurni možemo li preživjeti noć. Ali ono što olakšava našu bol je ponizan i topao duh svih oko nas,” rekla je Sobeh. Opisala je primanje “ogromne podrške od svećenika i drugih ljudi u crkvi koji neumorno volontiraju danonoćno kako bi pomogli raseljenim obiteljima”.

Do sada je crkva izbjegla izraelskim projektilima.

“Izraelska vojska je bombardirala mnoga svetišta”, rekao je otac Elias, svećenik u Saint Porphyrius, dodajući da “nije siguran da Izrael neće bombardirati crkvu”, iako ona pruža utočište stotinama civila.

Izraelske bombe pogodile su nekoliko džamija i škola u kojima se nalaze ljudi čije su kuće dignute u zrak.

Bilo kakav napad na crkvu “ne bi bio samo napad na religiju, što je podlo djelo, već i napad na čovječanstvo”, rekao je otac Elias. “Naša humanost nas poziva da ponudimo mir i toplinu svima u potrebi.”

Mjesto utjehe

Izgrađena između 1150-ih i 1160-ih, i nazvana po episkopu Gaze iz 5. vijeka, Sveti Porfirije je pružila utjehu generacijama Palestinaca u Gazi, posebno u vremenima straha.

I dok plač djece i onih izbezumljenih nastavkom života u Gazi pod izraelskim bombardiranjem sada odjekuje prostorom koji je nekad bio ispunjen molitvama i pjesmama, postoji nada.

Danas, drevna dvorišta crkve i zaštićeni hodnici nude utočište i muslimanima i kršćanima, “jer rat ne poznaje religiju”, rekao je otac Elias.

‘Zajedno kao Palestinci, muslimani i kršćani’

George Shabeen, palestinski kršćanin i otac četvero djece koji se sa svojom obitelji sklonio u crkvu, rekao je da nemaju kamo; njihove su ulice bile mete triju izraelskih zračnih napada.

“Dolazak ovamo spasio nam je živote”, rekao je za Al Jazeeru. “Tokom noći se okupljamo zajedno, muslimani i kršćani, stari i mladi, i molimo se za sigurnost i mir.”

Za Sobeh je činjenica da su obitelji različitih vjera zajedno pod krovovima crkve usred traume bombardiranja sama po sebi čin otpora.

“Izraelova je svrha razbiti našu zajednicu i raseliti nas”, dodala je drhtavim glasom. “Možda bi nas mogli ubiti. Ali nastavit ćemo biti zajedno kao Palestinci, mrtvi i živi, muslimani i kršćani.”