"U odnosu na broj ljudi sa višom ili visokom školom popisanih 1971. godine, udeo najobrazovanijih u 'spoljnomigrantskom kontingentu' Srbije na kraju prve decenije 21. veka uvećan je za više od 11 puta!"

Talijanska vlada se upustila u frontalni sukob s “rigidnim” radnim zakonodavstvom koje navodno ugrožava konkurentnost te zemlje na europskom tržištu i proizvodi masovnu nezaposlenost. Nadaleko hvaljeni “uspjesi” na tom polju drastično su povećali nesigurnost zaposlenja, uz minimalno smanjenje broja nezaposlenih. Usprkos tome, fleksibilizaciju radnih odnosa vladajući i dalje vide kao jedinu opciju

Sve oskudnijim resursima za političku mobilizaciju elite nacionalnih stranaka u Bosni i Hercegovini nastoje doskočiti paralelnim podgrijavanjem “predratnog” stanja i osiguravanjem vanjskih sredstava za održavanje socijalnog mira. Donosimo kratki pregled taktika na sve tri strane.

Stroga podjela na nacionalističke i građanske opcije i dalje predstavlja ključni okvir (samo)razumijevanja bosanskohercegovačke političke scene. Kao što se i dalje stalni “novi” građanski politički projekti nasukavaju na hridi postdejtonske arhitekture BiH. Premda povijest iluzija građanskih alternativa tripartitnoj nacionalističkoj podjeli glasova i resursa sugerira njihovu neprobojnost, prostora za politički iskorak itekako ima. Za početak, nužno se obračunati s naočigled samorazumljivim distinkcijama: građansko i individualno vs. nacionalno i kolektivno. 

Trećina poslodavaca kaže kako su odbili kandidate za posao nakon što su im provjerili profile na društveni medijima.

Letnja pauza protiče u znaku burke i srednjeg prsta šefa SPD-a Sigmara Gabriela. Nimalo prijatne slike, ali tako je: nemački političari polako sustižu Donalda Trumpa. Sigmara Gabriela koji desničarima pokazuje srednji prst i vladajuću CDU koja razmatra zabranu nošenja nikaba i burke – povezuje bespomoćnost sa kojom takozvani etablirani političari reaguju na podršku javnosti zahtevima krajnje desnice. I zaista, kako reagovati na te zahteve: napadom ili pristajanjem na njih?

Kako za nerad dobijati 700 maraka mjesečno? Kako od jedne sjednice zaraditi tri prosječne plate? Kako za redovni rad dobiti stimulaciju? Zašto se na servis putuje do državne granice?

Turist i izbjeglica postali su simboli lica i naličja globalizacije. Turist predstavlja verziju globalizacije koja nam se sviđa. Privlačenje turista i odbijanje izbjeglica: to je ukratko u Srednjoj Europi viđenje idealnog svijeta.

U Berlinu je nedavno predstavljena prva studija o tome kako izbjeglice koji su došli u Njemačku ‘razumijevaju demokraciju’ i koliko su ‘spremni na integraciju’, a provela ju je Visoka škola za medije, komunikaciju i gospodarstvo (HMKW). Rezultati pokazuju da većina izbjeglica podržava demokratski poredak, ali i da su u pitanjima morala prilično konzervativni, paradoksalno najsličniji stavovima kakve njeguje ksenofobna Alternativa za Njemačku (AfD)

Ljudi koji sebe doživljavaju kao Srbe treba da znaju da će učestvovanjem u Dodikovim avanturama na svoja pleća navući još jedan teret pogrešnih političkih odluka koje su ih itekako koštale u bliskoj prošlosti

Pre par meseci, jedan domaći političar palio je hrvatsku zastavu dok su se iza njega vijorile srpske. Taj događaj je uzburkao javnost u obe države – a kako i ne bi kada je većini ljudi u njima važnija nacionalnost Nikole Tesle od njegovih izuma, kada im je bitnije da li je neki natpis na ćirilici ili latinici od onoga šta na njemu piše. Na licima prisutnih video se ponos što im domovina nije zemlja čija je zastava u plamenu, već ona čija se trobojka vijori. Nije mala stvar biti sticajem okolnosti rođen 200 km istočno ili zapadno. Pitam se da li bi bili ponosni i ako bi na dnu etikete tih zastava uočili sitnim slovima ispisano "Made in China". Verovatno bi, to su ionako samo zastave.

Licemerno bi bilo ne prihvatiti ideju dvojca Socijalističke partije Srbije, Ivice Dačića, koji kormilari strankom i nekom vrstom neimara duha, Milutinom Mrkonjićem, da se u Beogradu ne podigne spomenik Slobodanu Miloševiću. Srbija je danas država tačno po meri Slobodana Miloševića, odnosno po meri politike koju je vodio.