Tekst koji sam napisala početkom ove godine prilično je dugačak pa ću izdvojiti par stvari koje smatram bitnim.
Piše: Mirjana Tešanović
Terorizam, dugovi, TTIP, a gdje smo mi?
Izdvojeni dijelovi teksta
“Teroristički napad na Charlie Hebdo desio se u glavnom gradu Francuske, a marš svjetskih državnika pariškim ulicama nakon napada poslao je poruku teroristima kako je zapad odlučan u svojoj borbi protiv terorizma, ali Francuska nije postala država "visokog rizika". Niko joj ne prijeti uvođenjem viza, ne napuštaju je strane ambasade i nema nikakve francuske Maoče, iako su teroristi bili njeni državljani. Naprotiv, Marine le Pen izjavljuje: "Najveći prioritet je da se odmah ukine Schengen (bezvizni režim), zato što ne možete imati sigurnost i kontrolu u zemlji ako nemate nikakvu vlast nad svojim granicama. Nemoguće je zaustaviti ilegalnu trgovinu oružjem."
“Kada je, nakon 11. septembra, tadašnji američki predsjednik Bush objavio rat protiv terorizma bilo je to prvi put u modernoj istoriji ratovanja, da se rat objavi protiv nekog potpuno spektralnog subjekta, koji u biti ne postoji. Sada stvari stoje još gore, jer ovaj rat protiv terorizma, daje legitimitet samoprozvanoj Islamskoj državi, odnosno jednoj organizaciji koja uopšte nije država.”, rekao je u jednom intervjuu Srećko Horvat.
Tekst sam završila nekim svojim promišljanima o svemu što se tada dešavalo: “Moramo izaći iz mentalnih okova i shvatiti globalni problem kako bismo mogli zasvirati na pravoj tamburi u svojim lokalnim sredinama. Samo tako možemo postati uštimani orkestar koji svira istu melodiju zajedno sa svima koji su svjesni ili će tek biti onoga što nas čeka, ako se ne probudimo iz letargije. U protivnom, bojim se da će cijeli svijet postati jedan veliki Aušvic u kome ćemo bezvoljno rintati, dok imamo snage, a kada nas izda, bez otpora, odlaziti u smrt.”
Šta se dešava danas
Nakon niza terorističkih napada koji su se desili sinoć u Parizu, Predsjednik Francuske Francois Hollande izjavio je: "Nakon napada na redakciju Charlie Hebdoa, ovo je kap koja je prelila čašu. Sa teroristima ćemo se obračunavati beskompromisno i nemilosrdno. Ovo je zaista užas kojem se mora stati u kraj."
Francuski predsjednik naglasio je, da je na teritoriji cijele države proglašeno vanredno stanje i zatvorio sve granice, što je prvi takav slučaj još od Drugog svjetskog rata.
Papa Franjo osudio je sinoćnje napade u Parizu i kazao je ono što se dešava trenutno u svijetu "jedan dio Trećeg svjetskog rata"
Papa je i u prethodnim izjavama nekoliko puta dešavanja u svijetu okarakterisao kao zasebne dijelove Trećeg svjetskog rata.
Kada vrhovni poglavar katoličke crkve, direktno iz Vatikana, poruči da se u svijetu dešava jedan dio Trećeg svjetskog rata, onda to treba shvatiti krajnje ozbiljno. Još ozbiljnije treba shvatiti ono o čemu je govorio Srećko Horvat.
U vrijeme kada sam tekst pisala, niko nije niti mogao zamisliti da će se Evropa opasati žicama. No, žice imaju dvije strane, a na drugoj, onoj iza slovenačkih i mađarskih žica, ostali smo mi, ostala je i Syriza sa svim grčkim dugovima.
Iza tih žica i ztvorenih granica ostat će i izbjeglice, a Evropa će rado dati novac da ih tu i zadrži.
Iako je stotine hiljada ljudi u oktobru ove godine protestvovalo u Berlinu protiv planiranog trgovinskog sporazuma između Europe i SAD-a, poznatog kao TTIP, Evropska komisija odbacila je peticiju Evropske građanske inicijative protiv TTIP-a (ECI) Stop TTIP, a Predsjednik Evropskog parlamenta Martin Schultz obećao je inicijativi 'Stop TTIP' razmotriti je li odbacivanje Evropske građanske inicijative (ECI) protiv TTIP-a i CETA-e u julu 2014. legalno.
Sljedeća runda pregovora o TTIP-u planirana je za početak 2016. godine.
Vrijedi napomenuti i da je Francuska od 30. novembra domaćin 21. UN-ove konferencije o klimatskim promjenama na kojoj bi se trebao postići globalni sporazum, prvi takve vrste, o suzbijanju klimatskih promjena, te da se povodom toga, predsjednik Francois Hollande zauzeo za uspostavu "ekološkog vijeća sigurnosti" koje će nadzirati izvršavanje obveza pojedinih zemalja u borbi s klimatskim promjenama.
Šta će biti dalje, kome se prostor otvara, a kome zatvara, ostaje da se vidi. Ja i dalje mislim ono što sam napisala u tom tekstu, na početku ove godine: “I tu, bar po mom mišljenju, leži suštinski problem, koji se lagano provlači između rasprava o terorizmu, ljevici, dugovima...Već je jasno da su vlade postale uglavnom menadžeri multinacionalnih kompanija i ostalo je još samo da se državama oduzme stvarni suverenitet, onaj prividni prijeko je potreban da bismo i dalje vidjeli jednodimenzionalno. Terorizam će nas pratiti i dalje kako bi smo se bojali, jer strah je jako bitan. Syriza neće biti nikome vjetar u leđa dok ne shvatimo da smo u perfidnom ratu protiv običnom čovjeku skoro nevidljivog i nejasno definisanog protivnika koji se zove profit.”
Ovaj sistem, kako god ga zvali, neoliberalizam, neokonzervatizam, neokolonijalizam, u biti je jako jednostavan i stoga fascinantno prilagodljiv. Treba samo pratiti trag novca i sve te stvari koje nam se čine tako strašne i komplikovane, postaju kristalno jasne.
Implsportal
