Talibani su se prvi put nakon osvajanja Avganistana obratili javnosti na konferenciji za novinare u Kabulu.
Njihov portparol Zabihulah Mudžahid osvrnuo se na prava žena i kazao "kako će one imati sva prava u okviru šerijata", prenosi Euronews Srbija.
"Garantujemo sva prava žena u sklopu šerijatskog zakona. Žene mogu da rade u obrazovanju i zdravstvu. Ako je međunarodna zajednica zabrinuta, neka znaju da će naše žene imati sva prava u okviru šerijata. Naše žene su muslimanke i moraju poštovati šerijatski zakon", rekao je portparol.
Postavlja se pitanje šta je uopšte šerijatski zakon, šta on garantuje ženama, ali kakva su i prava muslimana uopšte.
Na primjer, tokom prethodne talibanske vlasti u Avganistanu, između 1996. i 2001, žene su morale da budu u svojim kućama i nisu smjele da ih napuštaju osim u pratnji muškarca.
Šta je šerijatski zakon?
Šerijatsko pravo je islamski pravni sistem koji djeluje i kao temeljni vjerski moralni kodeks islama i kao pravila koja se primjenjuju na sva područja života; uključujući vjerske obaveze, svakodnevne rutine i lična uvjerenja.
Uglavnom se oslanja na učenje iz Kurana i Sune (učenje i praksa Muhameda), ali se takođe temelji i na idžmi (konsenzusu muslimanskih naučnika oko neke stavke u šerijatskom zakonu) i kijasu (rješenju koja su na osnovu analogije izveli islamski pravnici).
Sve radnje su kategorizovane kao obvezne, preporučene, dopuštene ili nedozvoljene. Način na koji se primenjuje šerijatski zakon unutar društva razlikuje se među muslimanskim državama.
Zločini se dijele u tri kategorije: najmanje teški (tazir), za koje kazna zavisi od odluke suda, oni za koje se počinitelji kažnjavaju istim onim što je pretrpjela njihova žrtva i najteži prekršaji (hudud) koji se smatraju zločinima protiv boga.
Preljuba, lažna optužba za nezakonit polni odnos, konzumiranje alkohola, krađa i pljačka spadaju u najteže prekršaje, što znači da se počinitelji mogu bičevati, kamenovati, protjerati ili pogubiti. Za takve zločine predviđena kazna uključuje i amputaciju dijela tijela.
Talibani slijede ekstremnu verziju šerijata u kojoj se praktikuju javna pogubljenja i amputacije dijelova tijela, zabranu slušanja muzike, gledanja televizije i premlaćivanje muškaraca koji se nisu molili pet puta dnevno ili su brijali bradu.
Za djela protiv druge osobe, od ubistva do napada, kažnjava se odmazdom, pri čemu se prema počinitelju postupa isto kao i prema žrtvi, stoji u enciklopediji Britanika. Ova vrsta kaznenog djela smatra se građanskim prekršajem, a ne kriminalom u tehničkom smislu, budući da država nema pravo da pokrene kazneni postupak, već samo žrtva ili porodica žrtve.
Za nekolicinu konkretnih zločina kazna zna da bude fiksna: smrt za napuštanje islama, amputacija ruke za krađu, te šake i noge za razbojništvo, smrt kamenovanjem za vanbračne seksualne odnose kada je počinitelj oženjen, 100 udaraca bičem kad je počinitelj neoženjen i 80 udaraca bičem za nedokazanu optužbu o nečednosti i za konzumiranje alkohola.
U kojim zemljama se sprovodi?
Koliko se strogo tumači i poštuje šerijatsko pravo, dijelomično ili u cjelosti, razlikuje se od zemlje do zemlje i zavisi od nadležne vlade. Neke zemlje su odlučile da usvoje nekoliko aspekata šerijatskog prava u kombinaciji sa sistemima evropskog stila, dok ga druge, uključujući Saudijsku Arabiju, Katar i Iran, mnogo radikalnije slijede, piše INews.
Iako mnoge zemlje u Africi slijede aspekte šerijatskog prava, uključujući Nigeriju, Keniju i Etiopiju, Sudan je prestao da ga koristi 2020. kada je službeno postao sekularna država i okončao 30 godina islamskog prava.
Zemlje u kojima se primjenjuje neka verzija šerijatskog prava su: Avganistan, Bahrein, Bruneji, Egipat, Indonezija, Iran, Irak, Malezija, Maldivi, Mauritanija, Nigerija, Pakistan, Katar, Saudijska Arabij, Ujedinjeni Arapski Emirati i Jemen.
Šerijatski zakon i prava žena
Talibani su ranije ove godine rekli da žele "pravi islamski sistem" u Avganistanu koji bi odredio prava žena i manjina, u skladu s kulturnim tradicijama i vjerskim pravilima.
Žene su tokom prošle talibanske vlasti morale da nose burke i nisu smjele da koriste usluge zdravstvene zaštite koju je vodio muškarac, dok djevojčice nisu išle u školu.
Temelj tradicionalnog islamskog zakona o prodičnim odnosima je patrijarhalne prirode. Očevi imaju pravo da sklope brak svojim ćerkama, bile one maloljetne ili punoljetne, ali se pravnici slažu da odrasla žena koja više nije nevina mora dati svoj izričit pristanak na brak.
Pitanje ima li ćerka djevica pravo na prigovor na brak ugovoren od strane oca, predmet je rasprave među islamskim pravnicima. Neki smatraju da se njen prigovor treba uzeti u obzir, ali da on nije obvezujući, dok drugi smatraju da takav prigovor isključuje brak.
Porodični zakon
U tradicionalnom islamskom porodičnom pravu, muževi imaju pravo na poligamiju i mogu biti u zakonitom braku s najviše četiri žene. Muž je tokom braka dužan da brine o ženi i izdržava je, pod uslovom da mu je ona poslušna. Žena koja odbija dominaciju muža i koja napusti dom bez opravdanog razloga gubi svoje pravo na uzdržavanje.
Razvod braka može se postići zajedničkim dogovorom supružnika. Međutim, samo muž ima moć jednostrano raskinuti brak iz razloga odricanja. Ovde se radi o izvanparničnom postupku; odnosno muž može samovoljno da se odrekne svoje žene i za to ne odgovara nadzoru suda ili bilo kojem drugom službenom tijelu.
Kao i svaki pravni sistem, šerijat je složen i njegova praksa se u potpunosti oslanja na kvalitet i obuku stručnjaka, navodi BBC.
Islamski pravnici izdaju smjernice i presude. Smjernice koje se smatraju formalnopravnim rješenjima zovu se fetve.
Postoji pet različitih škola šerijatskog prava, a doktrine se razlikuju po tome koliko se doslovno tumače tekstovi iz kojih proizlazi šerijatsko pravo.
