Foto: Freepik
Kada je 2021. indijska influenserka Nitibha Kaul promovisala novu kolekciju H8M na Instagramu, kao pomoćne scenske rekvizite koristila je žive ljude. Ništa neobično niti novo u svijetu savremene mode, osim što je bila riječ o lokalnim prosjacima koje je navedena influenserka iskoristila u svojoj kampanji za ovaj poznati modni brend. Poslije žestokih reakcija kojima je kritikovan njen pokušaj eksploatacije siromašnih u komercijalne svrhe, influenserka je skinula post.
Piše: Sandro Hergić
Trend estradizacije siromaštva nije nov i u svijetu je poznat pod nazivom „poverty porn“. Riječ je senzacionalističkom portretisanju siromaštva da bi se izazvale burne emotivne reakcije, a s njima i očekivani profit. Problem nije dakle u samom prikazivanju siromaštva već u načinu na koji se to radi, budući da se svojevrsnom emotivnom manipulacijom monetizuje patnja potlačenih, a njihovo siromaštvo istrgne iz socio-ekonomskog konteksta.
S porastom društvenih mreža i streaming-servisa putujući blogeri i instagrameri postali su i putopisci i novinari, ali i društveni aktivisti, a ujedno i oni koji zamagljuju distinkicije između istraživačkog i zabavnog.
Otkrivaju nam svijet egzotičnih predjela i njihovih žitelja, obično vječito nasmiješenih, siromašnih, ali zaboga sretnih ljudi. Banalnim opisima i neprirodnim optimizmom, zapadni milenijalsi krstare egzotičnim destinacijama poput Indije i Bangladeša s često zajedljivim, ali i očekivanim naslovima videa poput onih „Zašto više nikada neću posjetiti Delhi“ ili „Bio sam u najsiromašnijem gradu Afrike, da vi to ne biste morali“.
Ova pojava nije zaobišla ni naše krajeve. Iako ne u tako sirovom obliku kao na zemljama globalnog juga, ona ipak postoji. Letimičan pogled na YouTube može nam otkriti na desetke videa travel blogera, influensera, koji putuju Balkanom i koji oduševljeno opisuju život u balkanskim gradovima. Ovi opisi su gotovo generički i uvijek isti: egzaltirane pohvale o hrani (gotovo su tu uvijek na tapetu ćevapi i pljeskavice), stereotipi o ljubaznim Balkancima, lijepim ženama i jeftinom provodu. Na YouTubu se nalazi i sve veći broj zapadnih influensera koji hvale povoljnost života na Balkanu i tu ističu povoljnost nekretnina, kao što jedna influenserka ističe Beograd kao posebno povoljan grad za kupovinu nekretnina.
Niko od ovih ljudi ne uzima socio-ekonomski kontekst sredine u kojoj žive, da je prosječan stan nedostižan za većinu stanovnika Balkana. Influenser kao egzotični stranac, čak i kao relativno nov u tom poslu, atraktivniji je na digitalnom tržištu nego neki lokalni. Druga vrsta kultur-rasizma koji influenseri vole da ispolje u tragovima jesu paušalne ocjene da li su stanovnici Balkana rasisti ili ipak nisu. Iskustva influensera su naravno različita, neki hvale toleranciju i otvorenost lokalnog stanovnika spram njih što im dodatno diže rejting među publikom, budući da igra na sentimente i percepciju Balkanaca kao ljubaznih i dobrih domaćina koji su nesposobni za zlo, dok drugi, kada se požale na rasistički tretman, dobijaju uvjeravanja da stvari ipak nisu toliko loše i da su stanovnici Balkana u stvari jako dobri domaćini, a slučajevi rasizma da su izuzetak. Sve ovo, naravno, dalje donosi klikove i lajkove. Neki influenseri otvoreno igraju na račun nacionalizma zemlje u kojoj se nalaze i pokušavaju da se na taj način dodvore publici koju targetiraju. Uticaj influensera na tržište nekretnina je takođe značajan, budući da obično raspolažu većom finansijskom moći od stanovništva države u kojoj se nalaze, a prisustvo većeg broja ovih ljudi na određenom prostoru često podigne rente čija visina je nedostupna domaćem stanovništvu.
Još jedan od stereotipa prisutan u intervjuima i reelovima influensera jeste onaj o opuštenom životu na Balkanu i kako svi imaju vremena za kafu. Istina, da zemlje regije nisu u kapitalizmu zapadnog tipa, no to ima veze s katastrofalnom ekonomskom situacijom, velikom nezaposlenošću koju ublažavaju sve veće doznake iz inostranstva. Ništa od ovoga se ne nalazi u produkciji influensera koji krstare ovim prostorima. Jeftini orijentalizam, mistifikacija siromaštva su lukrativna roba koja se jako dobro prodaje na zapadu. Balkan tu zauzima posebno mjesto, budući da predstavlja egzotično poludivlje mjesto na rubu Evrope, još nepoznato prosječnom žitelju onoga što nazivamo razvijeni svijet. Influenseri su možda više ogledalo vlastite publike, budući da mnogi od njih tačno znaju kakve emocije i reakcije žele proizvesti kod svojih konzumenata koje naposljetku unovče lukrativnim ugovorima, saradnjama i reklamama. Oni su naposljetku samo ogledalo konzumerističke kulture u kojoj manje-više učestvujemo svi mi.
