fbpx

zlatko dizdarevic 1586786224

Dvije decenije svekolikog “napretka” donijele su poražavajuće rezultate. U pravcu raspada izbornog sistema. U međuvremenu, političari su glasali protiv uvođenja elektronske kontrole izbora. Stara mudrost kaže, na porazima se uči. Ali, mudrost važi samo za one koji je baštine.

Iz već iritantnog izbornog pritiska na pamet i logiku, strpljenje i živce, uz brojanja i ponavljana prebrojavanja, laži i manipulacije, ali i crni humor do vica, evo mi se izdvojile do nezaborava dvije rečenice kazane na dva različita mjesta. Jedna je ona crnohumorna iz “naroda” u reagovanju anonimnog građanina na nekom od portala, nakon izvještaja CIK-a o prebrojanim glasovima: “…A je’l ovi rezultati važe i sutra, ili su samo za danas…!”. Druga je sa kobajagi ozbiljnijeg mjesta, direktno iz CIK-a, nakon onog skandala sa “krivim” proglašenjem zamjenika predsjednika Republike Srpske. Vele, “ljudski je griješiti, pa da se izvinemo…” i još, eto, “jako smo umorni, pa brinemo za dalji proces…a i veliki pritisak javnosti…pritisak stranaka…”

Istina, baš je bezobrazna ta nestrpljiva javnost, o strankama da ne govorimo, samo što nije već pun mjesec kako se broji, dodaje, oduzima, poništava pa pokreću tužbe, sudovi, pa opet nazad ispočetka… A znamo nas, dobrohotne. Ljudski je, shvatiće dobri ljudi.

Smiješno je danas, u ovoj državi – u kojoj još uvijek važeći član Predsjedništva, egzaltirano i bez pravosudne reakcije saopštava na mitingu, da će “otići iz BiH sigurno, ali na cipelama ponijeti 49 posto zemlje” – pozivati se na logiku, pravdu i sistem. Odavno nema ovdje ni jednog ni drugog ni trećeg. Ima zato hitnih procesa novinarima kojima se falsifikuje izjava protiv tog istog Dodika. Jedino još u pojedinaca, mimo mase i “ljudskosti i oproštaja” ima tužnih sjećanja na druga vremena i drugačije, normalne logike.

Pobjeda poraza

Sasvim usput, bio sam član prve, Privremene izborne komisije, formirane u fazi priprema za izbore 2000. godine. Na čelu joj je bio Amerikanac Robert Barry, predsjednik OSCE-a u BiH. Kompjuteri tada još nisu bili osnovna “tehnička baza” ni za brzinu ni za tačnost u izborima, broj birača, biračkih tijela, glasačkih mjesta i u zemlji i u inostranstvu nisu bili bitno drugačiji nego danas. I brojanje i rezultati nisu bili upitni, ponovljenih prebrojavanja minimalno i brzo, sudskih tužbi i medijskih optuživanja, do pozivanja na odvajanja, na mržnju uz proizvodnju straha, nikako. Ali, dvije decenije svekolikog “napretka” donijele su poražavajuće rezultate. U pravcu raspada izbornog sistema. U međuvremenu, u parlamentima se glasalo – protiv uvođenja elektronske kontrole izbora.

U tim godinama, nekoliko puta sam – valjda je “ljudski” što ovo pominjem pa se izvinjavam – napisao nekoliko sličnih tekstova sa naslovom “Pobjeda poraza”. Tema se stalno nametala. Posljednji put i na ovom mjestu, 3. januara ove godine. U njemu ima i rečenica o “kolektivnom zamoru od izbora…Svako ima svoju priču, mi puta tri (najmanje), plus priča stranaca. I sve je u skladu sa ciljanim i upornim, prvo zakulisnim a potom i sasvim objelodanjenim projektima stvaranja mentalnog i političkog haosa – u ime pravde, naravno – u društvu čije je rasturanje od početka nakon minulog rata bilo mnogim profiterima dominantni cilj…

Notorne istine u ovoj storiji već su kazane bezbroj puta na razne načine. I naravno, prečesto opovrgavane u skladu sa realnošću u kojoj pamet, znanje i logika nemaju bezmalo nikakvu šansu spram golog, jednostranog, profiterskog i kriminalnog interesa odabranih pojedinaca zavidno podržanih od “naroda”.

Pokretačka snaga igre na pobjedu je organizovano proizvedeni nacionalizam, onda strah pa obračun. Tereni tih obračuna su vjera, nacija, istorija, obrazovanje, kultura…Obavezni alati su falsifikovanje činjenica, negiranje istina, napadi na duhovnost i dignitet… Ništa u tom zajedničkom porazu normalnosti nije slučajno. A rokovi trajanja siledžijstva, evo očigledno ne ističu.

Ključni domaći profiteri ovogodišnje pobjede poraza znali su da je čekanje na strance za njih dobitna kombinacija, kobajagi se protiveći tome. Velikima je u poslovima sa malima, kad im smetaju u strateškim bitkama, status quo uvijek dobitna kombinacija…Uz uzvišene pozive na demokraciju, pregovore “lidera”, njihov “legalitet i legitimitet”. Koji kaže: “Oni koje ste izabrali legitimni su predstavnici u vlasti.”

Opstanak na državnim jaslama

Sada, evo, oni isti “lideri” koji su Bosnu i Hercegovinu iz raznih, čak i različitih motiva de facto zajedno rušili i ruše, treba da je i popravljaju. Legitimno! Jedino je, demokratski, sklonjen Bakir koji je platio cijenu uznesenosti i samodopadljivosti u familiji koja se, izgleda, baš i nije svidjela svima u “pokretu”. I eto novog a istog osnova za dalji rad na istom. Sve je sad poduprto i snagama podugo nesposobne “ljevice”, izmorene u teoretiziranjima bez akcije, sada sa novim “liderima” koji se zabaviše šacovanjem zajedničkih kombinacija sa onima koji će sigurno biti vlast, nuđenja dobrohotnih poziva na promjene u korist “naroda” (sic!) a zapravo samo i isključivo na opstajanje tamo gdje su državni novci i državne jasle. Uz sva moguća nova i nova prebrojavanja poštenih kojima se mora oprostiti što griješe – pa naravno umornih zbog pritiska stranaka i javnosti!

Stara mudrost kaže, na porazima se uči. Ali, mudrost važi samo za one koji je baštine. Očigledno je još uvijek dovoljno birača ovdje koji, demokratski, imaju pravo na svoju glupost i uzgajaju je uz poprilične eutanazijske sindrome. I to je ljudski. A legalno i legitimno što je, recimo strancima ovdje pogotovo, sada već i klasični državni “resurs”.

Bilo kako bilo, i do sada postojeći krug u kojem polako ali izvjesno kao država i društvo odumiremo, ostaje zatvoren. Biračko tijelo je uglavnom tamo gdje je bilo, evo sada ni Izborna komisija nije više, formalno, u vlasništvu raznih “Tegeltija” i pozadinskih jarana. Pobijedio ih umor, dobri ljudi će shvatiti, takvi smo. A stranci ? Pa oni su valjda za svakog ko iole išta zna o svijetu vazda na strani inostranih “resursa”. Posebno tamo gdje u to spadaju i domaći lideri demokratski izabrani, brojani i prebrojavani pa ugrađeni u vlastite i tuđe interese, kontinuirano.

Za kraj priče, najvažnije je ljudsko razumijevanje i ako se nekad, negdje, zbog umora ili nečijeg pritiska možda malkice pogriješi. Svakako su sutra neki novi rezultati, ispravni makar na jedan dan. Do novih brojanja, ili suda. Kad, tad. A tu onda nema sumnje u istinu i pravdu.

Tako je, eto, sve ispalo kako treba.

Izvor: Interview.ba

Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.

Impuls Teme

NAJNOVIJE U KATEGORIJI

NAJNOVIJE NA PORTALU